Umjetnička organizacija KABINET najavljuje premijeru predstave TABLEAU VIVANT, koju autorski potpisuje plesna umjetnica Ivana Kalc, a održat će se 01.10.2019. u 20 sati na sceni Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku.
Reprizna izvedba slijedi 02.10.2019. u 20 sati.
Ulaznice se mogu kupiti sat vremena prije početka predstave na blagajni HKD-a na Sušaku.
O predstavi:
TABLEAU VIVANT
Koreograf: Ivana Kalc
Asistentica koreografa: Mila Čuljak
Autori glazbe: Enver Krivac, Moris Mateljan
Kostimografija/Scenografija: Tajči Čekada, Ivana Kalc
Izvođači: Nika Krajnović, Tihana Naglić, Sanda Hunjak, Tajči Čekada, Tereza Korošec, Željka Rupčić
Tehničko vodstvo: David Dubrović
Dizajn vizuala: Andrea Žic Paskuči
Fotograf: Karlo Čargonja
Produkcija: Kabinet
Financijski podržali: Grad Rijeka, Ministarstvo kulture RH
Hvala: SU Molekula, Želimir Simčić (Šumarija Klana).
Prisustvo uklanja vrijeme. (Eckhart Tolle)
Tableau vivant je fenomen statičnog ljudskog tijela koje se izvodilo i izlagalo kao živa slika (tablo), fenomen definiran likovnom terminologijom, ali koji u prvom redu pripada povijesti izvedbe. Tableau vivant, lebendes Bild, living picture, tableau historique, pose plastique, pregnant moment, costumed tableau, film still i living statuary samo su neki od naziva koji su se primjenjivali za tu specifičnu izvedbenu praksu, a sinonim i sintagma „pregnant moment“ je možda najtočniji opis ovog umjetničkog istraživanja: usmjerenost na potencijal koji leži u samoj slici, u samoj nepomičnosti tijela i načinu na koji se ta (prividna) nepomičnost postiže i održava.
„Pregnant moment“ jest prividno statičan trenutak, koji postaje dinamičan kroz gledatelja i njegovu znatiželju, maštanje i pitanje o onome što je prethodilo tom trenutku i što će tek biti. To je trenutak koji se proteže u oba smjera jer sadrži i prošlost i budućnost, to je kritičan trenutak čiji je potencijal uvijek u oku promatrača. Predstava „Tableau vivant“ je istraživanje tog izvedbenog potencijala i izvedbenog vremena, te percepcije vremena koje shvaćamo i opažamo isključivo kao razmak između dvaju događaja. Veza između izvedbenog (scenskog) i „realnog“ vremena ovdje postaje nedokučiva i relativna u trenutku samog promatranja, u sadašnjosti. Vrijeme na taj način postaje izvedbeni materijal u koreografskom smislu, te pokušava prevazići efemernost izvedbe pokreta.
