Naša stvar
Naša stvar
Autori / izvođači: Ivana Kalc, Jerko Marčić
Oblikovanje zvuka: Pierre Fanneli, Ivana Kalc, Gareth Knight
Tehničko vodstvo: Gregor Bogdanović
Rekvizita: Dean Rožić
Fotografija: Kristijan Vučković
Video: Damir Jevtić
Produkcija: Kabinet
Financijski podržali:
Odjel gradske uprave za kulturu Grada Rijeke, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Primorsko-goranska županija
Naša stvar zahvaća situaciju bračnog para u trenutku njihove odluke da napuste svoj dotadašnji život. Njihova su pitanja svakodnevna i razumljiva, te se protežu i na sve prisutniji trend mladih Hrvata koji, maštajući o odlasku, tragaju za prosperitetom, u financijskom i moralnom smislu. Da li je pitanje odlaska samo potreba koja se javlja sada i ovdje, u okolnostima u kojima živimo, ili je ona naučena i dio našeg folklora unutar poznatog hrvatskog jadanja pred datim okolnostima, a bez praktičnog rješenja problema.
Autori Ivana Kalc i Jerko Marčić bave se istom temom kao i likovi koje igraju, kroz poziciju izvođača (glumca i plesačice). Njihove su teme zajedničke: od želje za kretanjem i promjenom do potrebe za sigurnošću i stabilnošću. Kroz naučeno, stereotipno, ponavljano, u tijelu ukorjenjeno, u gesti i riječi ustaljeno, oni traže odgovore na pitanje može li se danas (na sceni) dogoditi nešto novo ili smo zapeli u beskonačnom krugu već viđenog, od klasičnog do suvremenog i post post post recikliranog, citatnog izvođačkog izričaja bez ikakvog iznenađenja.
Dvoje ljudi, građana jedne zemlje odlučilo dati otkaze, prodati vrijednosti, spakirati kofere i otići. U neki bolji život. U neku drugu zemlju, u neki drugi svijet.
Dogovorili se. Spakirali su stvari. Pospremili sve za sobom. I odlaze .
Čekaj samo jos malo da krenu. Ima još nekih malih stvari koje nikamo ne pripadaju. Njih će staviti u jednu zasebnu kutiju. Pa pred kuću.
Ima još nekoliko kutija koje ne nikamo ne pripadaju…
I ima još malo vremena.
I ima jedna puška.
Sve je prazno i spremno za pokret. Nisu se nikome javili. Nisu se nikom ništa objasnili. Ta je stvar na kraju krajeva samo njihova. Nisu oni džuni nikome ništa objasniti.
Pa zašto bi tim idiotima trebalo išta reći. Da ih je ranije zanimalo pitali bi.
Ovdje i onako već godinama ništa ne funkcionira, a nije nikada ni funkcioniralo, ni onda ni sada. Pa neće valjda oni na to trošiti svoje živote. Vrijeme curi.
Odlaze u neku drugu zemlju, u neki drugi svijet. U neki ljepši grad.
U neki bolji život.